Nedostatak dobrih lokacija za gradnju razlog je čestih nadgradnja postojećih starih zgrada koje se već nalaze na kvalitetnim lokacijama. Pošto su to uglavnom zgrade iz šezdesetih ili sedamdesetih godina nadgradnja je moguća jedino laganim konstruktivnim sistemom.
Čelična konstrukcija pokazala se kao najpogodniji i najlakši konstrukcioni sistem i u kombinaciji sa siporeks blokovima (YTONG) daje najmanju težinu nadgradnje. Još lakši oblik nadgradnje je kada se čelična konstrukcija obloži sendvič panelima.

Za nadgradnju zgrade obavezno je da se uradi sledeće:
1. Provera mogućnosti dobijanja dozvole za nadgradnju (ponekad je potrebno da saglasnost za nadgradnju daju arhitekta i građevinac koji su bili projektanti na postojećoj zgradi, a ako to nije izvodljivo, onda opština odredi komisiju koja će razmotriti zahtev);
2. Provera mogućnosti dobijanja saglasnosti stanara zgrade;
3. Provera statike postojeće zgrade i njene stabilnost sa dograđenim spratom;
4. Provera mogućnosti ankerisanja (vezivanja) stubova nadgradnje za postojeću betonsku konstrukciju poslednjeg sprata;
5. Provera mogućnosti istovara i podizanja elemenata i montaže samih elemenata (saobraćaj u ulici, postavljanje dizalice).
Ako su svih pet uslova rešivi pristupa se izradi detaljnog projekta nadgradnje. Osim standardnih projekata, ovde je često potreban i projekat t.j. Plan montaže. Veoma čest uslov za nadgradnju od strane stanara zgrade jeste uređenje fasade, ugradnja lifta, sređivanje okoline zgrade, uvođenje interfona…tako da je detaljna finansijska analiza celog posla veoma bitna i mora da je izvede lice koje je iskusno sa investicionom gradnjom. Nadgradnja zgrada je posebno kompleksan način gradnje i može se poveriti samo iskusnim izvođačima. Nakon završetka posla, često se dobija dosta jeftinih stanova na dobroj lokaciji, te se stoga prethodni veliki trud višestruko isplati.
- nadgradnje zgrada Argus
- nadgradnje zgrada Argus
- nadgradnje zgrada Argus
- nadgradnje Argus